|
MREŽA ZAJEDNICA UČENJA | ||
|
|
|
|
| MZU Home |
PROJEKT STRUČNOG USAVRŠAVANJA UČITELJA OSNOVNE ŠKOLE
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||
|
|
“No, povijesno gledajući, nastavnike se tretira kao polukvalificirane zanatlije. Netko se dosjeti neke promjene, napiše smjernice ili uputstva za novi nastavni plan i program, na temelju političkog utjecaja promijeni udžbenike ili propiše testove za učenike i/ili nastavnike, te očekuje od nastavnike da poboljša učenje učenika. Takvi su pokušaji već doživjeli neuspjeh, a to će se dogoditi i u budućnosti, jer nastavnici nisu uključeni u te promjene i ne nalaze puno smisla u njima. Što se prije na nastavnike počne gledati kao na radnike znanja, profesionalce i predvodnike, to će se škole prije promijeniti.” (Stoll i Fink, 2000, str. 25.) Učitelj refleksivni praktičar Za refleksivnog praktičara važna je refleksija-u-akciji koju možemo odrediti kao spremnost za iznenađenja i promišljanje situacija na nov način. To promišljanje o učinjenom podrazumijeva neposrednu akciju u kojoj nastojimo riješiti novonastali problem. Refleksija-u-akciji nije samo intelektualna ili verbalna aktivnost, već ju možemo najbolje shvatiti uspoređujući je s džezom za kojeg je bitna sposobnost improvizacije polazeći od zadane glazbene teme. U toj improvizaciji sudionici odgojnog procesa osluškuju jedni druge i sami sebe nastojeći postići dogovor. (Schön, 1987; Winter, 1998) Umjesto slijeđenja gotovih metodičkih naputaka s ciljem postizanja programskih ciljeva, refleksivni učitelj aktivno osluškuje dječje misli i osjećaje, promatra aktivnosti, uočava njihove mogućnosti i nastoji pronaći adekvatne postupke koji će pripomoći njihovom razvitku. Pri tome dopušta iznenađenja različitim nepredviđenim situacijama u kojima mu njegova prethodna iskustva i znanja ne mogu poslužiti kao adekvatan odgovor, već mu u tome pomaže njegovo profesionalno umijeće (Schön, 1987). Učitelj akcijski istraživač McMahon (1999) smatra kako su pojmovi refleksivna praksa i akcijsko istraživanje po mnogočemu slični, ali postoji i jedna bitna razlika – «za akcijsko istraživanje je značajno promišljeno i planirano nastojanje da se riješi pojedini problem (ili više problema)«, (McMahon, 1999, str. 167.) što u refleksivnoj praksi nije slučaj. S obzirom na tu razliku, McMahon smatra «da refleksivna praksa može služiti za identificiranje problema, a akcijska istraživanja za pronalaženje rješenja.» (isto str. 168.) Akcijska istraživanja podrazumijevaju aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih sudionika, dakle ona se ne provode na ljudima već s ljudima. (Reason, 1994, str. 11) To znači da ne može biti odvojena uloga istraživača, i onih na kojima se istraživanje provodi, kao u pozitivističkom pristupu, već svi sudionici, ovisno o svojim mogućnostima i potrebama sudjeluju u svim etapama istraživanja. (König i Zedler, 2001, str. 142) Prilozi:
22.09.2004 |
||||||||
