|
MREŽA ZAJEDNICA UČENJA | ||
|
|
|
|
| MZU Home |
PROJEKT STRUČNOG USAVRŠAVANJA UČITELJA OSNOVNE ŠKOLE
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||
|
|
Kazalište u školi* Djeca se vode na kazališne predstave, ponekad kazališne grupe igraju u školama, a dramski se izraz koristi uglavnom samo u radu dramske grupe.Dramskoj je grupi cilj — predstava. Sam proces rada manje je važan. Publika ocjenjuje samo uradak. Dramski se izraz tako koristi samo u predstavljačkoj aktivnosti. No, njegov je potencijal doista mnogo veći. Dramski izraz izuzetno je koristan za razvoj dječje ličnosti. Dijete kroz (dramsku) igru uči o životu, isprobava razne situacije u kojima će se možda kasnije naći. Dramski je odgoj, odgoj za život. Njegova funkcija u školi može biti mnogo veća od stvaranja scenske igre. U školi je sve više nasilja, razredi su prepuni djece s problemima. postavlja se pitanje: kako im pomoći? Između ostalog i dramskom igrom. Osmišljenoj igri svrha je emocionalno oslobađanje, pružanje iskustva djetetu u konfliktnim situacijama. Dramska igra je način da dijete uči o svijetu oko sebe. Dramska aktivnost je kreativna socijalna aktivnost pri kojoj se istražuju problemi. Unutar drame djeluje se u okolnostima zajedničke «kao da» situacije u kojoj se sudionici fizički, emotivno i intelektualno identificiraju sa zamišljenom situacijom. Kad djeca igraju uloge drugih, bolje razumijevaju njihove postupke. Zašto bi satovi razrednika služili samo za zbrajanje neopravdanih? Dajte djeci moć — zaigrajte igru uloga, budite dijete, a ono učitelj. Neka vam pokaže svoje viđenje problema, a uz to kad «obuje vaše cipele» dobit će mogućnost da shvati i vaše razloge za donošenje nekih odluka. IGRA ULOGA je posebno korisna u radu s djecom. To je posebna igrovna tehnika u kojoj se preuzimaju uloge u zamišljenoj situaciji. Obično za sadržaj ima socijalne odnose. U igri dijete proigrava svoje osjećaje i probleme: preuzima ulogu, stvara zamišljenu situaciju i uvjetno prikazuje djelatnost nekog drugog (obično odraslog) smišljajući motive za njihovo ponašanje. Dijete, igrajući različite uloge koje su van njegova iskustva, pokušava shvatiti motive i postupke drugih, te na njih reagirati. U okviru dramske igre. potpuno zaštićeno, dijete može istraživati različite neobične i potencijalno opasne situacije — bez ikakvih posljedica. Tim se igranjem proširuje dječje iskustvo, olakšava mu se snalaženje u situaciji kad i ako se ona doista dogodi. Jedna od mogućnosti igre je i UČITELJ U ULOZI — kad nastavnik započinje igru kao jedan od likova, uvlačeći neprimjetno i dijete u igru i pružajući mu mogućnost promjene pozicije. Tako učitelj može biti dio grupe, a vodstvo prepustiti učeniku, pružajući mu na taj način mogućnost da preuzme odgovornost. No iako je u ulozi — voditelj je taj koji upravlja igrom imajući jasno postavljene obrazovne i odgojne ciljeve. Njegov je zadatak da motivira za dramsku igru, stvori atmosferu opuštenosti i slobode. On usmjerava, potiče i razvija stvaralačke mogućnosti djeteta. Mora biti spreman ne samo da dâ početni impuls, nego da sudjeluje i stvara prostor u kojem učenici sami mogu nešto učiniti. Dramska vježba može se dobro izvesti tek ako voditelj poznaje stupanj spoznajnih mogućnosti djeteta i njegovu emocionalnu zrelost, te ako se za vježbu dobro pripremi - što podrazumijeva da su mu jasni ciljevi koje želi postići.I redovni se satovi mogu osvježiti dramskom igrom. Dramske tehnike pogodne su metoda rada u bilo kojem nastavnom predmetu. I u matematici i zemljopisu može se igrati. Može se učiti podatke napamet, ali može se i zamišljeno putovati određenom zemljom. U ulozi turističkog vodiča svako će dijete naučiti podatke, koje bez igre doživljava kao prisilno «štrebanje». Rado će zaviriti u enciklopediju da sazna kako će određenom zemljom provesti cijeli svoj razred. Dajući mu ULOGU STRUČNJAKA, koji raspolaže posebnim znanjima, stavljate ga u «moćnu» poziciju u kojoj će bez skanjivanja upotrijebiti u igri svo svoje znanje o datom predmetu, a za ulogu će se i te kako pripremiti. Dramski je izraz posebno pogodan u nastavi jezika: zamišljeno telefoniranje, smišljanje biografije likova, stavljanje likova u međusobne odnose, improvizacije... Sve su to vrlo korisne vježbe kojima se bogati govorni izraz, razvija mašta i kreativnost. Teme mogu biti vezane uz nastavno gradivo, ali mogu se posuditi i iz svakodnevnog života. Sve nabrojano tek je djelić mogućnosti koje dramski izraz pruža. Uvođenje dramskog izraza u škole moguće je na nekoliko načina:
Ti se ciljevi poklapaju s ciljevima modernog odgoja uopće. Škola kao odgojno-obrazovna institucija pravo je mjesto za mnogostruku primjenu dramskog izraza (rad s djecom s teškoćama u razvoju, izvannastavne aktivnosti, izvanučionički oblici rada…) Poseban oblik rada s djecom u školi je INTERAKTIVNO KAZALIŠTE u kojem se mijenja pasivna uloga publike. U igranoj postavlja se problem, koji publika aktivno učestvujući razrješava i na taj način usmjerava daljnji tijek dramske radnje. Učesnici se potiču na razmišljanje, kreativno rješavanje problema, uživljavanje u tuđu situaciju i razmatranje problema iz pozicije nekog drugog. Interaktivno kazalište vrlo je pogodno i za obradu nastavnog gradiva. Polako se i vrata naše škole otvaraju za taj eksperimentalni pristup.Naravno da bi se predloženi modeli mogli realizirati, uz pedagoški, psihološki, stručno i metodički obrazovane nastavnike, potrebna je i suradnja škole sa stručnjacima iz različitih područja. Sve se češće oni okupljaju oko projekata. Jedan od njih bio je i OD IDEJE DO KAZALIŠNE PREDSTAVE — čiji je rezultat i ovaj zbornik igrokaza. Naš mali prilog za ljepši, kreativniji i zabavniji rad u školi. mr.sc. Ines Škuflić-Horvat *Iz knjige Škuflić-Horvat, Ines i Sviben, Maja (ur.) (2005) Panika u Strahogradu: zbirka igrokaza za djecu i mlade. Zagreb: Dramski studio Tirena. 12.02.2006 |
||||||