Uloga učitelja kao akcijskog istraživača još je nedovoljno vrednovana i poticana kako u pripremanju studenata učiteljskih fakulteta, tako i u stručnom usavršavanju zaposlenih učitelja.
Učitelji se kod nas najčešće smatraju posrednicima ili tehničarima čija je zadaća pripremanje i vođenje nastave na temelju razrađenih uputa eksperata izvan same škole. Njihova uloga je više zanatska, a manje profesionalna i stvaralačka.
Akcijska istraživanja omogućuju učiteljima da zajedno s drugim sudionicima odgojnog procesa (učenici, roditelji, sustručnjaci) započnu promjene sa svrhom unapređivanja odgojne prakse, ali i osobne emancipacije. Emancipacija podrazumijeva oslobađanje od besmislenih ograničenja i predrasuda, navika, prisile i ideologije.
Kako bi preuzeli ulogu akcijskog istraživača učitelji prvo moraju postati refleksivni praktičari. U tom nastojanju učiteljima je potrebna pomoć kritičkih prijatelja i mentora. Važna je podrška ravnatelja i stručnih suradnika.
U ovom istraživanju skupina učitelja je stvorila zajednicu učenja u kojoj su postigli sljedeće:
• permanentno stručno usavršavanje,
• kritičko promišljanje postojeće škole,
• stvaranje zajedničke pedagoške vizije,
• populariziranje akcijskih istraživanja.
Uloga akcijskog istraživača pokazala se nedostižnom za većinu sudionica, ali unatoč tome neke učiteljice su provele akcijska istraživanja u kojima su autonomno osmišljavale i unapređivale svoju praksu.
Ostvarivanje akcijskih istraživanja je vrlo težak posao koji zahtijeva višu razinu profesionalnosti. Najvažnija motivacija učitelja u tom poslu trebaju biti njihove vrijednosti i pedagoške vizije, ali veću profesionalnost treba više platiti.

Više o tome u magistarskom radu Branka Bognara: Kritičko-emancipacijski pristup stručnom usavršavanju učitelja osnovne škole.