|
MREŽA ZAJEDNICA UČENJA | ||
|
|
|
|
| MZU Home |
PROJEKT STRUČNOG USAVRŠAVANJA UČITELJA OSNOVNE ŠKOLE
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
||||||
|
|
U tom konceptu škole djeca su sirovine koje učitelji (radnici) svatko u svom dijelu proizvodnog procesa oblikuju u gotov proizvod (Katz, G.L. i McClellan, D.E/1999., str. 34). Brigu o tome kako će taj proizvod izgledati na kraju, vode stručnjaci (tehnolozi) izvan škole (pogona). Smisao obrazovnog procesa u industrijskom društvu je u osposobljavanju pojedinaca za relativno stalna radna mjesta i s određenim osobinama ličnosti, npr. pouzdan, točan, marljiv, nekritičan i sl. Koncept industrijskog društva je u krizi jer su razvijene zemlje u suvremenom svijetu prešle u postindustrijsko razdoblje (postfordizam) u kojemu se dobro prilagođeni i nekreativni pojedinci jednostavno ne snalaze. Insistiranje na vrijednostima industrijskog društva sve više doprinosi našem zaostajanju i nazadovanju u odnosu na razvijeni svijet. Zato su u našem društvu u cjelini, a time i u školstvu, nužne promjene koje će se zasnivati na novim vrijednostima – vrijednostima postindustrijskog društva. Prema Hodkinsonu postfordizam je model upravljanja i organizacije komercijalnih kompanija koji predstavlja fleksibilan odgovor na promjenjive tržišne uvjete, gdje se proizvodi kontinuirano mijenjaju. Radnici pri tome dobivaju veću odgovornost u stalnom povećanju kvalitete, a brojnu birokraciju fordističkog modela zamjenjuju malobrojni, ali učinkoviti menadžeri. (Hodkinskon, P./1997. str. 70) U postindustrijskom društvu stalno su zaposleni samo vrhunski stručnjaci koji se moraju kontinuirano osposobljavati kako bi postizali sve veću razinu profesionalne kvalitete. Ostali radnici se zapošljavaju povremeno prema potrebama tržišta. Takve promjene u gospodarskom sektoru prouzrokovale su potrebu promjena u školama. Uz vrhunske stručnjake u pojedinim područjima javlja se potreba za šire obrazovanim stručnjacima koji mogu lako mijenjati djelatnost prema potrebama promjenjivog tržišta. (Hodkinskon, P./1997. str. 71) Obrazovanje je u postindustrijskom društvu jedna od najperspektivnijih društvenih djelatnosti. Međutim, pitanje je koja je perspektiva tradicionalne škole. Dryden i Vos smatraju da ne treba brkati obrazovanje sa školovanjem i oni predviđaju da će obrazovanje od institucionaliziranog – učioničkog, prerasti u pristup «sam svoj majstor»: «Nova revolucija ideologije «sam svoj majstor» podrazumijeva mnogo više od ličenja stana i vrtlarstva. Ona podrazumijeva preuzimanje nadzora nad vlastitim životom.» (Dryden, G. i Vos, J./2001., str. 79) Za škole smatraju da će se znatno promijeniti:
Veliki značaj u tim promjenama igra suvremena tehnologija koja demistificira tradicionalnu funkciju škole usmjerenu na zapamćivanje mnoštva podataka. Računala i Internet omogućuju brz pristup podacima, stvaranje virtualnih zajednica i interesnih skupina, pa čak i virtualnih škola, čime nestaje potreba za okupljanjem djece na jednom mjestu (školi) – kako bi im netko (učitelj) prepričao neke podatke (nastavni program), tražeći od njih da pažljivo slušaju i ne ometaju nastavu i da na kraju sve to što im je ispričano ponove. Računalo i Internet neće nadomjestiti potrebu djece za druženjem i neposrednim komuniciranjem s vršnjacima i odraslim osobama, ali tu potrebu ne zadovoljava niti tradicionalna škola, osim kad djeca ometaju nastavu. Škole će, dakle, od obveznih ustanova postati uslužna i decentralizirana djelatnost koja će biti prije svega usmjerena na zadovoljavanje različitih vrsta obrazovnih potreba svojih klijenata, i to ne samo djece, već svih dobnih skupina stanovništva – postajući dio društva koje uči. O suvremenim strategijama, metodama i postupcima možemo govoriti samo u kontekstu suvremenog društva. Ukoliko su pojedina didaktičko-metodička rješenja više u skladu s potrebama postindustrijskog društva utoliko su ona suvremenija. 21.12.2002 |
||||||||
