 |
Za očekivati je kako se i škole ubrzano pripremaju za život u novom vremenu nastojeći se priključiti novim trendovima i omogućiti našoj djeci da budu informatički pismena, a to je danas jedan od važnih preduvjeta opće pismenosti. Umjesto toga naiđoh na sljedeće podatke koji su dobiveni u nedavno provedenom istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu - Centara za istraživanje i razvoj obrazovanja:
«Podaci o korištenju informatičke tehnologije od strane učitelja pružaju prilično nepovoljnu sliku. Slično nastavnicima, učitelji općenito rijetko koriste informatičku tehnologiju. Gotovo dvije trećine ih je izjavilo da nikada i rijetko koriste osobno računalo, a još rjeđe koriste Internet (nešto više od polovice učitelja nikad se ne koristi Internetom) i komunikaciju putem e-maila (tri četvrtine učitelja ne komunicira e-mailom)…
Problem primjene informatičke tehnologije pojavljuje se i kada je riječ o njezinom korištenju u pripremi i izvođenju nastave, gdje dominiraju tradicionalna sredstva (udžbenici, priručnici za nastavnike, stručna literatura i sl.), dok se računalo, Internet, edukacijski CD ROM i sl. koriste vrlo rijetko (i kao izvor informacija za pripremu nastave i kao nastavna sredstva nalaze se na dnu rang ljestvice učestalosti njihovog korištenja). Osim što su upozorili na dominaciju tradicionalnih sredstava u pripremi i izvođenju nastave, rezultati istraživanja također upućuju na to da u nastavi dominiraju i tradicionalne metode rada s učenicima (najzastupljenije aktivnosti i to u svim razredima su: zajedničke rasprave koje učitelj vodi s razredom, iznošenje vlastitih ideja i rasprava o njima, postavljanje pitanja o gradivu, i sl.).» (http://www.idi.hr/cerd/projekti/kurikulum/dokumenti.htm, 2004, str. 14-15)
I tako, dok naši roditelji traže načina kako opismeniti svoju djecu za korištenje suvremen informatičke tehnologije, na drugoj strani naši učitelji s čuđenjem gledaju sve te novotarije i drže se čvrsto udžbenika, ploče i krede. Umjesto da škola prednjači u korištenju novih tehnologija kako bi mogli opismenjivati nove generacije, u njoj i dalje rade oni koji o tome znaju malo ili gotovo ništa. Dakako, školama je sve više računala, ali se ona nažalost vrlo malo koriste. Država, kao i naši roditelji, još nađe novca za opremu, ali onda odluči pokazati svoju štedljivost. Umjesto da uz opremu zaposli i ljude koji će znati s njom raditi, mnoge informatičke učionice u našim školama zjape prazne i otvaraju se samo u svečanim prilikama ili kada se ustanovi da su ih stručni lopovi ispraznili odnijevši još neraspakirana čuda tehnologije.
Prilozi:
- Sažetak rezultata istraživanja (Adobe PDF, 422.8 kb)
19.12.2004