Iz svoga istraživanja mogu izvesti dva temeljna zaključka. Prvi je da sam ja, odnosno klasična glazba, kroz radionice, potaknula učeničko stvaralaštvo, kreativnost, komunikaciju, suradnju, uvažavanje tuđeg mišljenja, socijalnu kompetenciju, izražavanje… Međutim, pitanje je jesu li tome zaslužne radionice, ili neki sasvim drugi faktor? Njihovo stvaralaštvo, suradnju, kreativnost i komunikaciju mogla je uzrokovati i sama moja pojava, pa su se učenici htjeli dokazati, ili nešto sasvim deseto.
Moj drugi zaključak je da nisam učinila nikakav pomak u njihovim misaonim i intelektualnim sposobnostima (ili nekakav mali u glazbenim sposobnostima). Zbog čega? Zbog pomanjkanja vremena, pogrešne taktike ili jednostavno to nije moguće učiniti na ovaj način. Mislim da ću se ovdje morati složiti s profesorom Rojkom. Ja sam provodila mnoge korelacije sa klasičnom glazbom: ples, crtanje, okus , boja, sastavljanje priča… A je li moguće korelirati konkretno sa apstraktnim (a glazba je apstraktna)?! Samim time, mislim da sam ja učenike pritom dovela do ideologizacije glazbe, a to znači da sam putem glazbene nastave željela postići neke druge izvanglazbene ciljeve. Takvo ideologizirano slušanje glazbe je neestetsko slušanje glazbe i njime odgajamo pasivne slušače, a jedna od glavnih zadaća glazbene kulture je odgojiti aktivne slušače glazbe i formirati njihov estetski glazbeni ukus. Kao što bi to rekao M. Schoen, estetsko slušanje glazbe moguće je samo onda kad se oslobodimo svih izvanglazbenih ideja i kada glazbeno djelo prihvaćamo kao tako.
Mnogi glazbenici i glazbeni pedagozi i danas vjeruju u odgojnu moć glazbe pa tom vjerom argumentiraju potrebu za kvalitetnom glazbenom nastavom u općeobrazovnoj školi. Ni njima nije u biti do glazbe same, koliko do glazbe kao sredstva za postizanje nekih odgojnih, dakle izvanglazbenih ciljeva. Čuveni japanski violinski pedagog S. Suzuki, tvorac naročite metode učenja sviranja violine, u tom duhu kaže: "Glazba ima nevidljivu, ali moćnu snagu da spasi čovječanstvo". Mađarski skladatelj i svjetski poznati glazbeni pedagog Zoltan Kodaly, tvorac ideje o pojačanoj nastavi glazbe u općeobrazovnoj školi, kaže otprilike kako se moramo nadati vremenu kad će svi ljudi biti združeni u pjesmi (prema Davies, 1978.). Glazbi se pripisuje moć da oplemeni čovjeka, da ga učini humanijim, boljim, da u njemu razvija moralne vrijednosti. A ta ista vjera u moć glazbe je u biti samo jedno od ishodišta glazboterapije. Samu definicuju glazbenog terapeuta mi je najbolju dao dr. Pavel Rojko. On smatra da znanja i umijeća glazbenog terapeuta "nisu specifična, glazbenoterapijska znanja, nego znanja medicinska, psihologijska, glazbena i prije svih -glazbenopedagoška". To znači da i mi , obični učitelji, moramo dobro proučiti i usvojiti gradivo iz metodike glazbene kulture kako bi mogli djelovati glazboterapijski i odgojno glazbom na svoje učenike.
Na samom koncu moram još jednom zaključiti da sama klasična glazba ne potiče misaone i intelektualne sposobnost djece mlađe školske dobi, međutim glazba i muziciranje ne trebaju nikakvu posebnu legitimaciju; nitko ne bi trebao doći na besmislenu ideju da se bavi glazbom kako bi postao inteligentnijim.